Razorna politika nacionalsocijalizma učinila je Beč državnim okrugom (Reichsgau) “Velikonjemačke države”, ne štedeći pritom gotovo nikoga. Politički otpor protiv Hitlera sastojao se u Beču od civilnih skupina koje su bacanjem letaka i aktima sabotaže u vojnoj i prometnoj industriji skretale pozornost na sebe. Gestapo, međutim, nije uhodio samo organizirani, već i “mali otpor”: Tko je slušao strane radiostanice mogao je od 1942. biti kažnjen smrću, za smišljanje i prepričavanje političkih viceva dospijevalo se na godinu do dvije u zatvor. Između 1938. i 1945. samo se na Pokrajinskom sudu u Beču vodilo 14.500 zbog takozvanih “usmenih prijestupa”.

Otpor protiv Hitlera

1944. pojavio se na zidovima kuća znak “05” kao šifra za Austriju. Fritz i Otto Molden, Hans Becker i novinar Raoul Bumballa organizirali su nadstranačku slobodnu skupinu za ponovnu uspostavu slobodne Austrije i povezali se u inozemstvu sa saveznicima. To je nažalost bila tek manjina koja je djelovala na margini, jer se antisemitizam, koji je u Beču dominirao od konca 19. stoljeća, na upravo savršen način spojio s nacističkom politikom uništenja židovskog stanovništva.

Jedni ga nazivaju "Spomenikom  za židovske žrtve holokausta". Drugi "Spomenikom za 65.000 u holokaustu ubijenih austrijskih židovki i židova". Važno je da stoji i da stoji ondje gdje stoji: u Beču na Judenplatzu (Trg židova)

U studenom 1938. pale su bečke sinagoge, a s njima i središta religioznog i socijalnog života židovskih sugrađana, kao žrtve obijesnog razaranja temeljenog na “Novembarskom programu”, odnosno “Kristalne noći Reicha”. Na dnevnom redu bile su denuncijacije i deportacije o kojima poslije godinama nitko tobože ništa nije znao. Te barbarske godine napravile su od Beča ruševinu. Bilanca rata u Beču: U 52 zračna napada poginulo je 8.769 ljudi, u desetodnevnim uličnim borbama daljnjih 2.266. Oštećeno je ili uništeno gotovo 47.000 zgrada, dok se 86.875 stanova u Beču više nije moglo koristiti. Na cestama je ležalo 850.000 kubičnih metara krša.