Međunarodna konsultantska firma Mercer je nekoliko puta uzastopno Beč proglasila metropolom s najvišim kvalitetom življenja.  U poređenju gradova, Beč je dobio najviše ocjene prema više ekoloških kriterija (npr. kvalitet vode, dostupnost vode, uklanjanje otpadnih voda, sistemi otpadnih voda i dr.).

Širom svijeta sve više ljudi se  sa sela seliu grad gdje ima više radnih mjesta i zato što poljoprivreda ne nudi dovoljno prihoda. Zbog toga se gradovi kontinuirano šire. Slobodna, neiskorištena priroda je izgubljena. Ako je 1900. godine u gradovima  živjelo otprilike 15 posto čovječanstva, tako je 2000. godine po prvi put više od polovine stanovništva zemlje bilo nastanjeno u gradovima sa više od 100.000 stanovnika s tendencijom brzog rasta. Ako gradovi rastu brže nego svjetsko stanovništvo onda segradski kvalitet življenja opada i problemi sa okolišom jedva mogu držati pod kontrolom. Drugačije je u Beču, koji prema broju stanovnika među prvih 200 milionskih gradova zauzima 179. mjesto.

Beč je drugačiji

Masovnim korištenjem javnog prevoza i brzo stizanje do zelenih površina u gradu su indikatori koji upućuju na to da se Beč s pravom može zvati ekološkim gradom. Beč se ubraja u "najzelenije" milionske gradove u svijetu. Prema analizi zračnih snimaka više od 51% površine grada Beča su zelene površine. Statistički gledano, na svakog Bečliju otpada 120 m2 zelene površine. Taj udio se konstantno povećava zahvaljujući novoj sadnji drveća u alejama, ali i kroz ozelenjivanje unutrašnjih dvorišta i fasada.

Zaštita okoliša na malom prostoru: Grad Beč podržava ozelenjavanje fasada jer jako doprinose dobroj mikro klimi

Kako je organizovana oblast zaštite okoliša? U Beču postoji nekoliko radnih grupa nadležnih za oblast okoliša. Oblast zaštite okoliša, energetsko planiranje, kanalizacija, otpad, upravljanje vodama, šumama i poljoprivredom.

Bečki odjel za zaštitu okoliša sa svojih 100 saradnika i saradnica – nizom eksperata za ekološko pravo, zaštitu od buke, zaštitu prirode, održavanje čistoće zraka itd. je pritom odgovoran za pravna i tehnička pitanja u zaštiti okoliša. Cilj najvišeg prioriteta za eksperte je da se grad Beč tako uredi da i za 50 ili 100 godina nudi isto tako dobre, ako ne i još bolje uslove za život i okoliš.

Grad zelenila

  Metropola Beč je grad zelenila. Na zapadu i jugu bečka šuma dostiže do gradskog područja. Najveće zaštićeno područje je Lainzer Tiergarten, skoro isti udio Beč ima i u Nacionalnom parku "Dunavski otoci" (sa po 5,5 posto od gradske površine).

U zaštićenom području prirode Lainzer Tiergarten zadržan je prvobitni šumski fond bečke šume sa bukvom i hrastom. Ovdje  se u slobodnom lovištu mogu vidjeti divlje svinje, srne i jeleni. Pašnjaci provučeni rječnim rukavcima Dunava na istočnoj periferiji grada protežu se na površini od 2000 hektara: oni su dio najvećeg pašnjačkog krajolika srednje Evrope. U prvobitnom  krajoliku svoj dom su našle mnogobrojne rijetke i dijelom ugrožene vrrste biljaka i životinja.

Lobau se ubraja u posljednje netaknute ritove Evrope

Nadaleko najpoznatije zaštitno područje krajolika - i zbog dijela puta koji služi za gradski maraton koji postaji sve omiljeniji – je Prater u 2. okrugu. Nalazi se usred Beča i prema zakonu o šumama čini  jedan dio od ukupno 7.500 hektara šume, gdje se može pronaći okruglo 80 rijetkih, ugroženih životinja i biljaka koji su spomenuti u „Programu za zaštitu vrsta i životnog prostora“.

Ukupno 35,4% ukupne površine Beča je u zaštićenoj kategoriji. Postoje nacionalni parkovi, zaštićena područja prirode, zaštićena područja krajolika, ekološke razvojne površine i zaštićeni biotopi kao i 429 prirodnih spomenika.

Najstariji još postojeći prirodni spomenik Beča je hiljadugodišnji tis (Taxus baccata) u ulici Rennweg 12 u trećem okrugu koji je prema predanju ostatak prastarog tisovog gaja iz rimskog doba.

Čist zrak & zaštita klime

Pitanje čistoće zraka u velegradovima je teška tema. Tim više ako automobilski saobraćaj  i dalje bude rastao ili u najboljem slučaju ako bude stagnirao sa visokog nivoa. Da bi smanjio emisiju CO2, grad Beč je 1991. godine pristupio Klimatskom savezu.

Savezni partneri su sebi postavili za cilj da aktivno doprinesu zaštiti tropskih šuma  i djeluju protiv globalnog trajbhaus efekta. Beč i sve druge zemlje članice su se obavezale da će do 2010. godine smanjiti emisije CO2 svaka u svojoj regionalnoj oblasti, za 50%, da će se odreći proizvodnje i upotrebe halogeniziranih ugjikohidrata (H)FKW kao i da podrže prastanovništvo Amazona u njihovj borbi za očuvanje tropskih šuma.

U Direkciji magistrata uređena je dodatna Služba za koordininisanje klimatske zaštite koja organizuje program klimatske zaštite (KliP Wien). Da bi ispunili svoje obaveze Gradsko vijeće Grada Beča je 1999. godine dio Program o zaštiti klie KliP I, a 2009. godine KliP II. Ciljevi KliPa I. postavljeni do 2010. godine koji se tiču redukcije treibhaus gasova za 14% u odnosu na 1990. godine, postignuti su već 2006. godine. Novi cilj KliP-a I. je isto tako ambiciozan. Želi se postići 21% manje emisije treibhaus gasova po glavi stanovnika u 2020. godini u odnosu na 1990. Sa već do sada spriječenim 3,1 miliona tona godišnje, zahvaljujući KliP-u I, u 2020. godini će zahvaljujući primjeni Klip-a II biti spriječeno najmanje 4,5 miliona tona treibhaus gasova godišnje.

Ovi ciljevi će biti postignuti kroz efikasne mjere u različtiim podoblastima:

U oblasti "toplane i proizvodnja struje" želi se postići ambiciozni cilj povećanja udjela energije  na 50%. Cilj će biti postignut kontinuiranim planiranjem proširenja kroz Toplane Wien Energie, proširenjem mreža kao i povećanjem efikasnosti i upotrebom obnovljivih izvora energije.

Fasada spalionice otpada Spittelau koja je djelo Friedensreicha Hundertwassera svake godine privuče hiljade posjetilaca u toplanu

U oblasti stanovanja želi se  kroz dalje forsiranje termičke sanacije zgrada kao i pooštravanje i povećanje standarda toplotne zaštite u novogradnji postići smanjenje potrebe za grijanjem.

Na polju "mobilnosti" podržat će se programi mjera koje će prije sve služiti izbjegavanju saobaćaja, a da se motorizovani individualni saobraćaj prebaci na tzv. "Savez za okoliš" (Javni saobraćaj, biciklistički saobraćaj i pješaci). Od posebne važnosti ubuduće će biti uzimanje u obzir biciklističkog i motornog soabraćaja. I daljnja privlačenje pješačkog saobraćaja daće važan doprinos redukciji emisije treibhaus gasova.

Sada je do svakog pojedinca da izbjegava korištenje izduvnih gasova i dr. emisija kako bi se spasila klima. Najvažniji koraci, odnosno koraci koji se u tu svrhu mogu najjednostavnije ostvariti, su štednja energije, jer ne mora svaki aparat da bude uključen na „Stand – by“. Upotreba štednih lampi umjesto sijalica se već podrazumijeva za mnoge. Štedne lampe koštaju više nego obične sijalice, međutim one uštede 80% struje i imaju do deset puta duži vijek trajanja. Nadalje bi se trebalo odustati od aluminijskih proizvoda (konzerve za piće) i proizvoda sa halogenim fluor ugljikohidratom, a napraviti generalno domaće proizvode sa dugim životnim vijekom. Davanje prednosti biološkim životnim namirnicama bi isto tako doprinjelo zaštiti okoliša kao i prelazak sa mesnih namirnica na povrće, odnosno na domaću pastrmku umjesto ribe i škampi iz okeana.

Najteži korak vjerovatno predstavlja prelazak na javna prevozna sredstva i biciklo. Kratki intervali, povoljne godišnje karte kao i uvođenje noćnih autobusa i noćne vožnje metroom vikendima predstavlja dobru alternativu za automobil. Ova prijevozna stredstva trebao bi  pojačano koristiti svaki pojedinac jer je saobraćaj glavni uzročnik stvaranja ozona i azota.

Povoljne godišnje karte i dobra povezanost čine javni saobraćaj u Beču sve atraktivnijim

Kvalitet zraka mjere mjerne stanice i mobilni autobusi. Mjere se vrijednosti ozona, mikroprašine, azota, sumpornog dioksida i ugljičnog monoksida. Rezultat se svakog sata aktualizira, a može se pogledati  na web stranici grada Beča (www.wien.at).

Pitka voda iz česme

Da Beč zahvaljujući uspostavljanju I. i II. vodovoda sa izvora viših područja 1873. odnosno 1910. raspolaže najčišćom, nepresušnom vodom za piće iz visinskih područja, jeste od neprocjenjive vrijednosti.

Prosječna dnevna potrošnja vode po stanovniku u Beču iznosi okruglo 150 litara što ne predstavlja nikakav problem zahvaljujući 1. i 2. vodu sa izvora viših područja. Oba vodovoda crpe 95 posto godišnje potrošnje sa izvora Rax, snježne planine, snježnih Alpi kao i iz planinskog masiva Hochschwab. Bečka voda i izvori u šumama su stavljeni pod zaštitu gradskog ustava tako da je svakom bečkom domaćinstvu uvijek zagarantovana svježa, čista voda za piće.

Voda u grad dospijeva preko tunela slobodnim padom, bez korištenja i jedne pumpe i bez pročišćavanja, tako da se na osnovu gtavitacione energije koristi i za proizvodnju struje.

1. bečki vodovod sa izvora visinskog područja otvoren je 24. oktobra 1873. godine poslije trogodišnje izgradnje i stavljanja u pogon fontane sa visokim mlazom visine 120 kilometara na Schwarzenbergplatz- u te je postalo simbol sprječavanja nestašice vode i opasnosti od kuge. 1888. godine već preko 90 posto domaćinstava imalo je priključenu vodu. Ipak je zbog opštinskog prisvajanja predgrađa krajem 19. stoljeća bila potrebna izgradnja 2. vodovoda na izvoru. Ovaj 180 kilometara dug vodovod od 2. decembra 1910. godine u roku  36 sati donosi vodu sa Hochschwaba-a u Beč. Da bi se osigurala opskrba bečkog stanovništva besprijekornom vodom za piće na podrucču 1. i 2. vodovoda izgrađena su područja vodene zaštite.

Tako je 1965. godine cijeli planinski masiv Rax- Schneeberg- Schneealpen proglašen područjem vodene zaštite. Od decembra 1988. godine uz postojeće izvore u vodovodnu mrežu 1. bečkog vodovoda sa visinskog područja uveden je i izvor Pfannbauern iz kotline Aschbach u ulici Mariazeller Bundesstraße. Ovim izvorom u normalnim uslovima vodommože biti opskrbljen cijeli Beč. Pored toga, šumska služba grada Beča upravlja područjem Raxa i snježnih planina kao i masivom Hochschwab na ukupnoj površini od otprilike 32.000 hektara šume, pašnjaka i livada. Time je moguće uskladiti  korištenje svih zemljišta kao što je šumsko gospodarstvo, turizam, lov i ribolov, uz zaštitu izvora. Sa krajnjih tačaka izvornog vodovoda se opskrbljuju stanovi i kuće tako da voda putem rezervoara dospijeva u gradsku vodovodnu mrežu.

Odvod otpadnih voda i zaštita voda

Beč zauzima prvo mjesto u svijetu i u menadžmentu otpadnih voda, tj. 99 posto bečkih domaćinstava je priključeno na javnu kanalnu mrežu, što ima i mjerodavnu ulogu za osiguranje životnog kvaliteta u velegradu. Javna kanalna mreža duga 2.400 km mora izdržati ca. pola milijarde litara otpadnih voda dnevno.

U Glavnom postrojenju za prečišćavanje tretiraju se sve komunalne otpadne vode iz Beča. Zahvaljujući njegovom velikom kapacitetu, Dunav napušta Beč jednakog kvaliteta s kojim je došao u grad

Koncept “Ekološka i privredna optimizacija za odvod otpadnih voda i zaštitu voda za Beč“ uzima u obzir ne samo oblasti kanalizacije i gradnju pročišćivaća vode, nego i povezanost vode i ekologije. Stalna kontrola i nadzor otprilike 3.000 postrojenja za vodu i velikih deponija otpada te  pridržavanje odgovarajućih propisa, u milijonskom Beču  podrazumijevaju seu istoj mjeri kao i najmoderniji pročišćivaći vode.

Efikasna prerada otpada

Grad Beč je 2010. godine proglašen "World City closest to sustainable Waste Management", grad s najboljim održivim upravljanjem otpadom u svijetu. Ova nagrada, koju dodjeljuju međunarodne organizacije za upravljanje otpadom WTERT (Waste-to Research and Technology Council) i SUR (Council for Sustainable Use of Resources), potvrđuje trud Grada Beča da efikasno realizuje ideju održivosti i prema njoj efektno formira politiku upravljanja otpadom.

Koliko otpada zapravo proizvodi stanovništvo jednog milionskog grada i kako se taj otpad iskorištava? Pa, u slučaju Beča odgovor na prvo pitanje glasi: Jedan milion tona u godini sa godišnjim rastom od 0,6 do 3,5 posto. Ako ovu količinu godišnjeg otpada preračunamo, to podrazumijeva količinu od 625 kg po stanovniku godišnje.

Kako bi se ovaj otpad u i u budućnosti mogao optimaln  i ekološki savladati, razrađen je master plan u okviru strateške kontrole okoliša. On sadrži dvije važne tačke za trajno poboljšanje djelotvornosti okoliša na bečko upravljanje otpadom s aspekta uklanjanja otpada; razdvojeno sakupljanje i recikliranje.

Iako je ukupna količina otpada u porastu, količina neprerađenog otpada ostaje konstantna. S druge strane, razdvojeno prikupljanje otpada (papir, staklo, metalii limenke, plastična ambalaža i biološki otpad) poraslo je za tri odsto. Ne dozvoliti stvaranje novog otpada je najbolji put ka održivom upravljanju otpadom, a dugoročno smanjenje količine otpada i dugotrajno smanjenje opasnosti od nastanka većeg otpada je najprioritetniji cilj.

U Beču je u 2009. godini zahvaljujući kontejnerima za biološki otpad sakupljeno više od 100.000 tona  biogenog otpada.  Godišnje se kompostiranjem otpada proizvede više od 45.000 tona gotovog komposta koji se kasnije uglavnom koristi u biološkoj poljoprivredi. Otpad koji se ne može ni izbjeći ni odvojiti, ekološki se prerađuje u spalionicama smeća kao što su Spittelau, Flötzersteig, Simmeringer Haide i Pfaffenaua i pretvara u energiju. Udio termičkog zbrinjavanja otpada na tržištu toplotne energije u ove četiri spalionicame smeća iznosi oko 36 odsto. Direktno pored spalionice otpada Pfaffenau, u proljeće 2013. će biti pušten u pogon novi logistički centar za otpad. Kako bi se osiguralo cjelogodišnje snadbijevanje toplotnom energijom, u ovom centru će se neprerađeni i kabasti otpad pripremati za kasnije spaljivanje i privremeno skladištiti, hermetičk zatvoren i i bez mirisa. U slučaju nestašice toplotne energije, druge spalionice se mogu snadbijevati iz ovog centra.

Termičkim tretiranjem otpada spalionica Pfaffenau snabdijeva 50.000 domaćinstava grijanjem

Za biogeni otpad koji se ne može kompostirati  u septembru je 2007. godine otvoreno postrojenje "Biogas Wien". U ovom postrojenju za fermentaciju otpada se na sistemu centralnog grijanja od kuhinjskog otpada (najviše iz velikih kuhinja i bioloških kontejnera iz centralnih okruga) i otpada s pijaca i tržnica proizvodi toplotna energija za 600 bečkih domaćinstava.

Najveća elektrana šumske biomase u Evropi

Elektrana šumske biomase koja je puštena u rad 2006. godine u 11. bečkom okrugu Simmering snadbijeva 48.000 bečkih domaćinstava električnom energijom te i 12.000 domaćinstava toplotnom energijom. Spaljivanjem 200.000 tona šumskog dobra i kore drveta godišnje se uštedi 47.000 tona mazuta ili 72.000 tona kamenog uglja. Udio električne energije dobivene iz obnovljivih izvora energije bi naredne godine trebao dostići 80 odsto. Važan projekat u ostvarenju ovog cilja je elektrana na biomasu Simmering.