25 međunarodnih organizacija sa sjedištem u Beču

Velika tradicija Beča kao sjedišta međunarodnih organizacija datira još od prvih godina nakon Drugog svjetskog rata. 1951. UN je prvi put s podružnicom svoje organizacije za pomoć izbjeglicama došao u tada još uvelike razoren Beč. Grad je bio prenapučen izbjeglicama, a četiri savezničke sile su ga vojno zauzele. Otad se u Beču nastanilo preko 25 međunarodnih organizacija.

Beč je time postao okretištem međunarodne diplomacije.

UNHCR – najstarija međunarodna organizacija u Beču

Kako bi pomogla da se ublaži tragična sudbina milijuna prognanika i izbjeglica u poratnog Europi, međunarodna zajednica osnovala je 1951. Visoki komesarijat UN-a za izbjeglice – UNHCR. Taj je još u godini osnutaka otvorio vlastito predstavništvo u Beču. Tako je od svih organizacija UNHCR u Beču najduže prisutan. Glavni razlog za izbor te lokacije bila je želja UN-a da Beču organizacijski i financijski pomogne u savladavanju velike izbjegličke krize nakon Drugog svjetskog rata.

Preko 2,2 milijuna izbjeglica nakon 1945

Istodobno je, međutim, unutar međunarodne zajednice priznat poseban zemljopisni položaj Beča kao metropole, okretišta, kao i susretišta, ali i mjesta gdje se traži utočište. Kao što to UNHCR sam naglašava (http://www.unhcr.at/index.php/cat/47/aid/522), Beč i Austrija bili su nakon Drugog svjetskog rata najvažnija zemlja za primarni prihvat izbjeglica i iseljenika iz čitave Europe. Veliku tradiciju Austrije kao azilantske zemlje potvrđuju i brojke UNHCR-a. Ukupno je prema UNHCR-u od 1945. u Austriju stiglo preko 2 milijuna izbjeglica, od čega ih je ostalo gotovo 700.000. Mnogi od njih u Beču su pronašli novu domovinu.

Austrija je, uzgred, četiri godine nakon osnivanja UNHCR-a bila slobodna, te je UN-u pristupila 14. prosinca 1955. kao punopravna članica. 2005. Austrija je proslavila i svoj 50. jubilej kao članica međunarodne zajednice.

1957: Organizacija za atomsku energiju IAEO dolazi u Beč

Dvije godine poslije međunarodna zajednica nije priznavala Beč samo kao međunarodno središte u savladavanju izbjegličke bijede u poratnoj Europi, već i kao metropole između Istoka i Zapada za ublaživanje uznapredovale svjetske utrke u atomskom naoružanju. Njemu se trebalo suprotstaviti osnutkom Međunarodne organizacije za atomsku energiju IAEO 1957. Ona je trebala postati središte međunarodne suradnje na području nuklearne energije i u prvom redu osigurati njenu mirnodopsku upotrebu. Ona je od početka djelovala kao organizacija “Atom za mir”. U ljetu 1957. osnovan je prvi pripremni komitet. Taj je u kolovozu 1957. preselio u Beč, otvorivši prvi ured u Glazbenoj akademiji u središtu grada. Tamo su čuvari atoma radili uz zvukove studenata glazbe i članova orkestara koji su uvježbavali glazbene kompozicije. Prva generalna konferencija IAEO-a održana je 23. listopada 1957. u Koncertnoj dvorani. Otad je IAEO postala jednom od vodećih organizacija UN-a s više od 2.200 djelatnika iz preko 90 svjetskih zemalja. 2005. je dobila i Nobelovu nagradu za mir.

CTBTO-Kontrola atomskog naoružanja

U su Beč došli i dodatni kontrolori atomskog naoružanja. Među njima se posebno isticala takozvana pripremna komisija organizacije čiji je osnutak proizlazio iz Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa CTBTO. Ta organizacija iz Beča nadzire ne provode li se diljem svijeta zaista više nikakva zabranjena testiranja atomskog naoružanja, kao ni druge ilegalne nuklearne eksplozije.

1965.: OPEC seli u Beč

Sredinom šezdesetih godina uloga Beča kao svjetskog sjedišta međunarodnih organizacija bila je već toliko učvršćena da su i velika gospodarska udruženja poput Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) odlučila preseliti u Beč. OPEC je osnovan u rujnu 1960. u Bagdadu. Cilj je bio da se pomoću naftnog kartela stvori protuteža međunarodnim naftnim koncernima.

Tijekom prvih pet godina djelovanja sjedište je bilo u Ženevi u Švicarskoj. 1. rujna 1965. premješteno je u Beč. 2005. OPEC je tu proslavio svoj 40. jubilej. 1976. u Beču je osnovan OPEC-ov fond, iz kojeg sve zemlje u razvoju dobivaju povoljne kredite ili humanitarnu pomoć.

1967.: UNIDO otvara glavno sjedište u Beču

Gospodarska pomoć najsiromašnijima na svijetu cilj je Organizacije UN-a za industrijski razvoj – UNIDO. Osnovan je 17. studenog 1966, a prvi direktor bio mu je Egipćanin Ibrahim Helmi Abdel-Rahman. U prosincu iste godine odlučeno je da se sjedište UNIDO-a otvori u Beču. 1967. čitav glavni stožer UNIDO-a preselio je iz New Yorka u austrijski savezni glavni grad. Trenutačno UNIDO u Beču zapošljava oko 800 ljudi, te u čitavom svijetu još 2.000 suradnika, većinu s ograničenim ugovorima za projekte pomoći.

1979.: Izgradnja UNO-Cityja u Beču

Svoj veliki proboj kao istočno-zapadno središte međunarodne diplomacije Beč je ostvario koncem sedamdesetih godina izgradnjom tzv. UNO-Citiya – “Vienna International Centre (VIC)”. Taj je predstavljao uzlet i otvaranje prema svijetu u isti mah. Uzlet prema arhitektonskoj modernizaciji Beča, prije svega na drugoj obali Dunava. Otvorenost prema svijetu u prvom redu činjenicom da je Beč uz New York i Ženevu tada postao trećim sjedištem UN-a, čemu se poslije, kao četvrti centar Ujedinjenih naroda, pridružio i afrički Nairobi.

Vienna International Centre ili UNO-City je uz New York, Ženevu i Nairobi jedan od četiri sjedišta Ujedinjenih Naroda. Obilasci na nekoliko jezika informiraju o radu UN-a: www.univienna.org

Izgradnja UNO-Citiy bio je u svim relevantnim aspektima austrijski projekt. Iniciran je tijekom ere dugogodišnjeg socijaldemokratskog saveznog kancelara Brune Kreyskog (1911-1990). Građevinu je planirao austrijski arhitekt Johann Staber. Markantan je do danas ostao temeljni oblik slova Y. Dana 23. kolovoza 1979. VIC je predan tadašnjem austrijskom glavnom tajniku UN-a Kurtu Waldheimu. 1. siječnja 1980. UN formalno useljava u “United Nations Office at Vienna (UNOV)”.

Prije četvrt stoljeća kritičari su u izgradnji UNO-Cityja vidjeli prije svega uzaludno trošenje novca. Danas je njegov značaj za međunarodnu ulogu Beča opće prihvaćen. On slovi kao simbol otvaranje Beča prema svijetu, kao jednog od najznačajnijih centara svjetske diplomacije. Beč je otad međunarodno stjecište svjetske politike, posebice po pitanjima nafte, atomskog nadzora, razvojne i izbjegličke politike, a u posljednje vrijeme pojačano i politike borbe protiv droge.

Prema službenim podacima od svih izdataka VIC-a godišnje se slijeva 360 milijuna eura u gospodarstvo Beča i Austrije. Preko 5.000 ljudi zaposleno je tamo, od čega su trećina Austrijanci.  Zbroji li se sve, imidž grada Beča kao značajnog središta međunarodne diplomacije doživio je također snažan daljnji uspon.

Od izgradnje UNO-Cityja dolazak međunarodnih organizacija u Beč nastavio se dinamično razvijati. 

- Još u rujnu 1979. u Beč je premještena Komisija Ujedinjenih naroda za trgovačko pravo (UNCITRAL). Ona brine za pravnu sigurnost u međunarodnoj trgovini. 

- 1993. u Beč je doselio Ured UN-a za pitanja svemira (UNOOSA). On u prvom redu brine za mirno iskorištavanje svemira.

- Tijekom devedesetih godina Beč je postao svjetskim središtem UN-ove politike suzbijanja droge. Temelj za to pružio je program kontrole droga UNDCP koji je donesen 1991. Godine 1997. povjerena mu je i borba protiv narko-kriminala. U listopadu 2002. ta je služba preimenovana u UNODC (United Nations Office on Drugs and Crime). Ured surađuje i s međunarodnim nezavisnim Vijećem za kontrolu ovisnosti INCB. Njegov je cilj da se uzgoj, proizvodnja i korištenje droge svedu na medicinske i znanstvene svrhe te da se kemikalije više ne mogu koristiti za ilegalnu proizvodnju droge. 

Od 1995. Beč je i sjedište Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OSZE). Nastala je kao zaključni čin Konferencije o sigurnosti i suradnje u Europi (KZSE) održane u Helsinkiju 1975.

Od stupanja na snagu Sporazuma o zaštiti Dunava 1998., Međunarodna komisija za zaštitu Dunava (IKSD) brine o njegovoj provedbi. Glavno sjedište joj je u Beču. Zajednički cilj je održavanje Dunava čistim i njegova ekološki opravdana upotreba kao prometnog pravca.

Beč dobiva ured ESA-e za svemirsku politiku

Na bečkom Schwarzenbergplatzu otvoren je sredinom rujna 2005. Europski institut za svemirsku politiku (European Space Policy Institute, ESPI), koji su osnovali Europska svemirska organizacija ESA i Austrija.

Institut funkcionira kao nezavisna tvornica misli za svemirsku politiku Europe i svijeta. Nova institucija će generalno biti otvorena svemirskim istraživačima iz čitava svijeta, a služit će i kao polazišna točka kreatorima javnog mnijenja i učiteljima.

EIB 2006. otvorila regionalni ured u Beču

2006. Europska investicijska banka (EIB), takoreći kućna banka EU-a sa sjedištem u Luxemburgu, otvorila je regionalni ured u Beču. Bečki ured EIB-a podupire u sklopu novog programa EU-a “Jaspers” (Joint Assistance for Preparing Projects in European Regions) izradu i provedbu projekata u novim zemljama članicama iz strukturnih i kohezivnih fondova EU-a. Osim toga, služi kao koordinacijsko mjesto za financiranje velikih projekata, posebice u sklopu izgradnje transeuropskih mreža (TEN).

EIB, koji se nalazi u vlasništvu članica EU-a, predstavlja najveću javnu razvojnu banku na svijetu.

EU-Agencija za temeljna prava u Beču

Od 2007. godine je Beč sjedište Agencije za temeljna prava Europske Unije (FRA). Radi se o stručnoj komisiji čija je zadaća nadzor zaštite temeljnih prava u Europi. Prethodnik Agencije za temeljna prava je bila Europski centar za nadzor rasizma i ksenofobije (EUMC), koja je također već imala sjedište u Beču. Njezina nadležnost je međutim proširena. Dok je EUMC samo nadzirao stanje, nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 2009. proširen je mandat Agencije za temeljna prava. Njezin zadatak je zaštiti temeljna prava u EU.

Agencija izrađuje studije i izvještaje te upozorava na probleme i predlaže rješenja. Za rješavanje pojedinačnih pritužbi Agencija međutim nema ovlasti. To je u nadležnosti Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. U razdoblju od 2007. - 2012 . Agencija se bavi sljedećim područjima: rasizam, ksenofobija, religija, diskriminacija na temelju spolne i vjerske orijentacije, porijekla; zaštita žrtava, zaštita dječjih prava, prava imigranata; vizni režim i kontrola granica; uključivanje građana u odlučivanje u EU-u, zaštita privatnosti i osobnih podataka; pravo na efikasnu pravnu zaštitu.